Iako se rasprave o najboljem tenisaču svih vremena odvijaju već nekoliko godina, koga god pitate za konačno mišljenje, nakon nekoliko trenutaka će ipak reći da je "najveći" definitivno Pete Sampras. Jer njegov idol, Rod Laver, možda jest najkompletniji igrač ikada, no Pete je svoje uspjehe ostvario u najjačoj konkurenciji u povijesti teniske igre. Četrnaest Grand Slam naslova, jedanaest Masters turnira, 286 tjedana na prvom mjestu... trebamo li dalje nabrajati?
Pete Sampras ugledao je svjetlo dana 12. kolovoza 1971. godine u Wahingtonu, D.C., kao treći sin grčkih emigranata Sama i Georgije Sampras. Od malih nogu pokazivao je izvanredne atletske sposobnosti, a sve je počelo kada je jednog dana u podrumu našao neki stari očev reket i počeo provoditi sate nabijajući lopticu u garažna vrata. Bilo je očito da je između malog Petea i reketa proradila neka 'kemija' jer su rupe na vratima postajale sve veće i roditeljima je bilo očito da se radi o neviđenom talentu. Kada je imao sedam godina, njegova majka je odlučila da bi željela živjeti kraj Los Angelesa, pa se cijela obitelj seli u gradić Palos Verdes, nadomak kalifornijskog velegrada, što će se pokazati ključnim. Pošto je Peteova strast za tenisom bila sve izraženija, otac Sam je njega i sestru Stellu povremeno vodio do obližnjih teniskih terena, gdje su igrajući provodili sate.
Iako njegov otac nije znao mnogo o tenisu vidio je da mu je sin rođen za tenisača i odlučio je pronaći nekog trenera koji bi od njegovog sina napravio 
pravog igrača. Odveo je Petea u Jack Kramer Tennis Club gdje se nadao da će naći profesionalnog trenera. No, naišao je na Petea Fischera koji je pristao raditi sa Samprasom besplatno. Iako je Fischer bio vrlo loš tenisač, ocu Samu su se svidjele njegove metode rada s djecom, a pošto nije imao previše novca, simpatični Fischer se nametnuo kao najbolji izbor. Pete je napredovao iz godine u godinu i 1981. je odlučio da će život posvetiti tenisu. Na turnirima je bez problema igrao protiv nekoliko godina starijih igrača i do 1984. godine postao je jedan od najboljih igrača svijeta u toj kategoriji. No, Fischer je smatrao da će želi li nešto postići, morati početi igrati jednoručni backhand, čega se Pete prihvatio. U početku se činilo nemogućim, a i ranking mu je počeo opadati, ali do 1987. potpuno je savladao novu tehniku, te razvio i devastirajući servis. Uslijedila je godina u nacionalnoj juniorskoj Davis Cup momčadi, da bi 1988. godine Sampras ušao na ATP listu kao profesionalac i godinu završava u Top 100. Iduće sezone osvaja i svoj prvi turnir u paru s Jimom Courierom na Italian Openu, završava na 81. mjestu i odlučuje na prekid suradnje s Fischerom jer je smatrao da ga ovaj više nema o čemu podučiti.
Godine 1990. osvaja turnire u Philadelphiji i Manchesteru i s velikim očekivanjima dolazi u Wimbledon gdje na sveopće iznenađenje ispada već u prvom kolu. To ga nije previše potreslo i u kolovozu kao 12. na ATP listi dolazi na US Open. U prva četiri kola pomeo je konkurenciju i u četvrtfinalu se sastao s Ivanom Lendlom, s kojim je dobar prijatelj. U trileru u pet setova, pobjedu odnosi Sampras, u polufinalu je sa 3:1 dobio McEnroea, da bi ga u finalu čekao rival iz juniorskih dana, Andre Agassi. Gledatelji su Petea smatrali čudakom jer je na teren došao u 'štreberskoj' potpuno bijeloj opremi, poštivao svaku odluku suca, dok je Agassi već tada bio poznat po svojem temperamentu i glamuroznim predstavama. No, Pete je bio previše fokusiran na meč da bi se zamarao tim 'detaljima' i ni u jednom trenutku Agassi nije imao ni trunke šanse; pao je s lakih 6:4, 6:3, 6:2. Tako je Sampras osvojio svoj prvi od ukupno četrnaest Grand Slamova, a kao 19-godišnjak postao je najmlađi igrač u povijesti, koji je osvojio US Open. Pete nije mogao izdržati pritisak mlade zvijezde, počeo je gubiti mečeve i u slijedeće dvije godine osvajao je tek neke njemu nevažne turnire, dok na onim najvažnijim, Grand Slamovima, nije napravio ništa. Dvije godine kasnije angažirao je novog trenera, proslavljenog Tima Gulliksona, koji mu je govorio da mu samo dobar servis i forhend neće puno pomoći u nastavku karijere. Sampras ga nije slušao, uspio je osvojiti pet turnira te godine, no u finalu US Opena izgubio je od Edberga, koji mu se 'nudio' nekoliko puta. Tada je shvatio da je Gullikson bio u pravu i cijelu zimu posvetio je treningu. Gullikson je potpuno transformirao Samprasovu igru, poslao ga na sporije zemljane turnire kako bi unaprijedio novu serve&volley taktiku, i do Wimbledona Pete je bio novi igrač. U međuvremenu je pomogao reprezentaciji da osvoji Davis Cup, a u travnju 1993. po prvi puta dolazi na prvo mjesto ATP ljestvice i s tim rankingom dolazi u All England Club. Protutnjao je kroz prva četiri kola, u pet setova svladao Agassija, u polufinalu pomeo Beckera i finale igrao s Jimom Courierom. Prva dva seta dobio je Sampras nakon tie-breakova, Courier uzima treći i već vidno umoran Sampras uspijeva dobiti četvrti sa 6:3 i osvojiti toliko željeni Wimbledon. Da je samo znao da će ih osvojiti još šest... Tada mu je definitivno krenulo. Kroz iduće dvije godine osvaja još četiri Grand Slama; Australian Open 1994., Wimbledon 1994. i 1995. i US Open iste godine. U Melbourneu 1995. godine Pete je bio na pragu osvajanja još jednog Australian Opena, no Gullikson je doživio moždani udar za vrijeme jednog njegovog meča i Sampras nije imao snage osvojiti taj Grand Slam. U četvrtfinalu sastao se s Courierom i u vrlo emotivnom meču pobijedio nakon pet setova. Nakon što je izgubio prva dva seta u tie-breaku, okrenuo je meč, dobio slijedeća tri seta, no ovaj posljednji ostat će u teniskoj povijesti kao neviđeni come-back, koji je Pete igrao u suzama. Naime, prije prvog poena petog seta jedan gledatelj uzviknuo je ''Ajde Pete! Napravi to za Tima (Gulliksona)! Svi smo uz njega!''. Pete je zastao i briznuo u plač, koji nije prestajao tijekom cijelog seta. U suzama je odservirao nezapamćeni set i na kraju slavio sa 6:7, 6:7, 6:3, 6:4, 6:3. Slike uplakanog Samprasa obišle su svijet i tu je Pete još jednom pokazao svoju mentalnu snagu i volju za uspjesima čak i kada je najteže. Ipak, to ga je strašno pogodilo i nije imao snage u finalu protiv Agassija. Gullikson se borio za život u bolnici, što je Samprasa dodatno ojačalo i do kraja sezone osvaja spomenute Wimbledon i US Open, a dodao je i jedan Davis Cup. Iduću godinu, koja je bila jedna od boljih Samprasovih sezona obilježila je Gulliksonova smrt, što je Petea strašno potreslo, ali je Sampras uz još jedan US Open završio i četvrtu godinu zaredom na prvom mjestu. Četvrtfinalni meč protiv Corretje po mnogima je najdramatičniji meč u novijoj povijesti ovog sporta. Sampras je cijeli turnir, osim s duševnom boli zbog gubitka velikog prijatelja, odigrao s strašnim bolovima u trbuhu, koji su najizraženiji bili baš za vrijeme ovog meča. Dobio je prvi set 7:6, izgubio slijedeća dva 5:7, 5:7 i četvrti riješio u svoju korist 6:4. Početkom posljednjeg, Sampras je bio na rubu svijesti, nakon svakog poena oslanjao se na reket kao starac na štap, da bi pri 1-1 u tie-breaku Sampras povratio na terenu i izgledalo je kao da sigurno gubi meč. Ali, ne! Ne, kada igra Pete. Nakon što je uzeo neko vrijeme da bi dobio injekciju protiv dehidracije, Sampras je pri 3-3 uspio odservirati čak 208 km/h i na 7-7 opalio as, da bi na meč loptu Corretja napravio dvostruku pogrešku. Španjolac je pao na koljena, Pete se skoro srušio na mreži i uslijedio je emotivni pozdrav uz petominutni pljesak publike. Petea je to ojačalo više nego svi naslovi do tada.
''Ovo je bilo za Tima. On je bio sa mnom.'' - bile su riječi Samprasa nakon epske borbe s Corretjom.
 |
 |
U polufinalu je dobio Ivaniševića sa teških 3:1, a u finalu je pomeo Changa 3:0.
Uslijedila je po mnogima najbolja godina u Samprasovoj karijeri. Pod vodstvom Paula Annaconea, koji nije htio mijenjati ništa u njegovoj igri, osvojio je Australian Open i Wimbledon, što je bilo ukupno deset GS naslova. Ni 1998. godina nije mogla proći bez jednog naslova, pa je u Wimbledonu u fantastičnom meču protiv Ivaniševića osvojio svoj peti naslov u All England Clubu. Uzeo je i slijedeći Masters i završio šestu godinu za redom na prvom mjestu, čime je prestigao rekord Jimmyja Connorsa. Početkom 1999. godine proživljava ozljedu, koja ga je udaljila od Melbournea, no ponovo blista u Wimbledonu i protiv Agassija osvaja svoj dvanaesti Grand Slam čime se izjednačio s Emersonom. I dalje ima problema s ozljedama, pa ne nastupa na US Openu i prepušta prvo mjesto Andreu Agassiju. Izgledalo je kao da je Pete na zalazu, ponovo ga je Agassi izbacio u četvrtfinalu Melbournea i uoči Wimbledona Sampras nije imao previše samopouzdanja. Nakon pobjede u prvom kolu i obnavljanja ozlijede noge, Pete je vrijeme između mečeva provodio na terapijama, masažama, ali i tako 'napaćen', uspio je dogurati do finala gdje ga je čekao napaljeni Patrick Rafter. Pete je doslovno iz kreveta otišao na taj meč i već nakon prvog seta izgledalo je da će Australac lako do pobjede. Uzeo je prvi set 7:6, imao 4-1 u tie-breaku drugoga, ali nije mogao protiv toliko spominjane Samprasove snage volje. Šest uzastopnih poena, uvjerljiva dva iduća seta i Pete osvaja svoj sedmi i posljednji Wimbledon. Tada su ga po prvi put gledali roditelji, ali i zaručnica Bridgette, što je Samprasu bio dodatni motiv. Nakon poraza protiv mladog Safina u finalu US Opena, uslijedila je katastrofalna 2001. godina, najgora u Peteovoj karijeri. Nije pobijedio u prvih osam mjeseci te godine, uspio je nakon klasika protiv Agassija u četvrtfinalu US Opena doći do finala, ali Hewitt je bio jednostavno prejak i Pete završava karijeru na desetom mjestu, najgorem u posljednjih dvanaest godina, te završava prvu sezonu nakon 1992. bez ijednog Grand Slama.
Loša 2001. godina pogodila je Petea i odlučio je slijedeće godine napraviti sve kako bi nešto osvojio. Podvrgnuo se napornim treninzima, uzeo Gulliksonovog brata Toma za trenera, no nije išlo, ispadao je na svim važnijim turnirima i Yevgenij Kafelnikov je javno rekao ''da mu je bolje završiti karijeru prije nego si ozbiljnije naruši stečenu reputaciju''. U međuvremenu je otpustio Gulliksona i 'zaposlio' Španjolca Josea Higuerasa, čiji rad je došao do izražaja na US Openu 2002. godine. Spremniji nego ikad, Sampras je protutnjao do finala gdje ga je čekao, a tko drugi nego - Agassi. Najveći teniski rivali, koji su godinama tjerali jedan drugoga do krajnjih granica sastali su se posljednji put. Andre nije mogao ništa protiv raspoloženog Samprasa, koji nije ni slutio da mu je to posljednji meč karijere. Agassi mu je rekao da nikad nije igrao bolje protiv njega i napravio mu put kroz publiku kako bi mogao zagrliti svoju suprugu, koja mu je davala toliku podršku tijekom njegovog zadnjeg Grand Slama.
Pete je odlučio uzeti nekoliko mjeseci 'slobodno' i kako ga nije bilo na većim turnirima postalo je jasno da je došao kraj. Nakon tri dana treninga u 2003. godini, Sampras je shvatio da je to - to. Nije više osjećao onu snagu i izjavio je kako će se službeno oprostiti na predstojećem US Openu. Noseći svog sinčića u rukama, nije mogao sakriti emocije i rasplakao se pred oduševljenom publikom.
''Ne odlazim jer sam oženjen ili imam sina itd. Odlazim jer si više nemam što dokazati.'' - bile su riječi velikog Petea Samprasa na oproštajnoj press-konferenciji.
Pete Sampras završio je svoju karijeru kao igrač s najviše Grand Slam naslova u povijesti. Servis, forhend i igru na mreži dotjerao je do savršenstva i uz nevjerojatnu mentalnu snagu, jednostavno nije imao mana. Zasigurno ste se pitali ''a što je s Roland Garrosom?''. Peteu zemlja jednostavno nije odgovarala, za tu podlogu nije imao igru, što je i sam priznao. No, nećemo mu to previše zamjeriti, jer sedam Wimbledona nije osvojio nitko, niti je itko bio šest godina ''Broj 1'' na ATP listi. Bivši igrači i teniski stručnjaci sigurni su da je Veliki Pete mogao odigrati bar još jednu sezonu, no Sampras jednostavno nije vidio razloga za to. Osim što je bio veliki čovjek na terenu, isticao se i još uvijek se ističe u javnom životu. S imovinom preko sto milijuna dolara, osnovao je Gullikson Foundation, koja se bavi istraživanjem tumora na mozgu od čega je umro njegov najvažniji trener i veliki prijatelj, i neprestano sudjeluje u dobrotvornim akcijama. U posljednje vrijeme Petea se uspoređuje s Rogerom Federerom i svi dolaze do istog zaključka.
 |
Hoće li Roger Federer biti bolji igrač od Samprasa? Možda.
Hoće li biti veći igrač od Samprasa? Nikada.
Slažemo se. **
- - Grand Slam naslovi (14)
- - Australian Open - 1994, 1997
- - Wimbledon - 1993, 1994, 1995, 1997, 1998, 1999, 2000
- - US Open - 1990, 1993, 1995, 1996, 2002
- - Osvojenih turnira: 64
- - Zarada na turnirima: $ 43.280,489
- - Pobjeda u karijeri: 762
- - Poraza u karijeri: 222
- - Tjedana na prvom mjestu: 286
- - ATP igrač godine: 1993, 1994, 1995, 1996, 1997, 1998
Autor: Mati Štef
Naš izbor slika pogledajte ovdje:
 |
|
 |
 |
** Ovaj članak je Mati napisao prije par godina dok Federer nije bio to što je danas.
