06 Oct Državni masters do 10 g
Autor bloga: S.K.
Šta reći nego da su Futurovci opet nadmašili sami sebe!!! F-team je kroz 3 dana pokazao toliko zajedništvo, toliko su uživali družeći se (ma uvijek je tako ustvari), da je jednostavno nemoguće bilo da pojedinac ne iskoči!!!
Ovaj put je taj pojedinac bio LUKA ŠTIH.
Pomalo nestvarno zvuči osvojeno 3. MJESTO od 32 igrača, pogotovo što su pobjednik Noa Levak i finalist Anton Stipetić pokazali da trenutno odskaču od konkurencije. U prijevodu: naš RAMBO, PRVI do nedodirljivih! 🙂
Napokon je bio potpuno opušten na terenu, potezao winnere iz svih pozicija, mijenjao ritam dropom i sliceom, kampirao na mreži, a kad je počeo igrati drugi servis–volej igru hvatali smo se za glavu i vikali da je dosta bilo te toliko očekivane opuštenosti 🙂
U borbi za treće mjesto uspio je pobjediti i NOU PASARIĆA (opet nevjerojatni thriller kao u praktički svakom njihovom meču). Taj mali mastermind mu je do sada bio neriješiva zagonetka i čini mi se jedini zagrebački igrač protiv kojeg nije osjetio slast pobjede.
Svaka čast LUKA, savršen kraj na desetkama i prelazimo potpuno na dvanaestice (tvrde loptice), gdje bi top u ruci trebao još više doći do izražaja…
EDON HULAJ završio je na 7. MJESTU.
Duga ljetna pauza je uzela svoje i na zagrebačkom mastersu nije još igrao na optimalnoj razini, ali sad je to već bio skoro pa onaj „pravi“ DONNIE.
Ispao je od svog klupskog prijatelja Štiha u najofanzivnijem meču turnira (više je ličilo na neki revolveraški obračun, a ne dječji tenis do 10 god), a osjećaj ponosa koji smo trener Mislav i ja dijelili gledajući to čudo u četvrtfinalu hrvatskog mastersa neću ni pokušavati opisati.
MATEJ KUKRIKA zauzeo je 17. MJESTO.
Tenis je koliko i čudesno lijep, tako i često nemilosrdan sport i naučiti se kvalitetno nositi sa razočaranjima je izuzetno bitna stavka za mladog sportaša.
KUKI je doživio poraz u prvom kolu od KARLA BRKIĆA i već nakon prvog meča, poslan je u borbu za plasman od 17-32.mjesta. Meč je bio izuzetno kvalitetan (po mojoj procjeni jedan od najboljih na cijelom turniru), a protivnik jak i posebno inspiriran. Kroz cijeli susret je izgledalo da će Matej, kao i mnogo puta u zadnje vrijeme, ovo ipak uspjeti privest kraju u svoju korist i pobjedit. Zadnjih 15 minuta, izgubljena 2 tiebreaka praktički na jednu loptu (uz dosta nesreće), poraz , šok i nevjerica! 🙂
I šta naš KUKI napravi: Malo šmrcne 🙂 , pobriše suze, digne glavu i da 110% u svakom sljedećem meču, kao što je dao i u prvom kolu dok je plan bio minimalno četvrtfinale. Zareda 4 pobjede i osvoji „razočaravajuće“ 17.mjesto koje zbog svega navedenog po meni kao treneru (on to još tako ne shvaća jer turnir bez osvojenog pehara je živi užas 🙂 ) vrijedi koliko i naslov na zagrebačkom mastersu. Sjajno mladiću!
I tako su nam čudesni RAMBO, DONNIE i mentalna gromada KUKI sunčani vikend u Zadru učinili još malo sunčanijim…
Ajmo FUTUR!